Hrčci su slatke, čiste i zaigrane životinjice,nježni ljubimci hoće malo radosti.

Hrčci su slatke, čiste i zaigrane životinjice,nježni ljubimci hoće malo radosti.

Popularni kućni ljubimci već od prije zauzeli su srca mnogih ljudi,a među njima ponajviše djece. Ovi zanimljivi glodavci nastanjuju područje Europe i Azije, a razlikuju se vrste koje žive u prirodi od onih koji se drže kao kućni ljubimci. Iako mislimo da ih ima mnogo činjenica je da postoji 18 vrsta koje su svrstane u sedam većih rodova. Prije nego što se odlučite za ove zanimljive i malene ljubimce bilo bi dobro da proučite osnovne stvari o njima i njihovom načinu života.

Od svih vrsta koje poznajemo najčešće se kao kućni ljubimci kupuju zlatni i patuljasti hrčci. Možemo ih podijeliti na sljedeće: zlatne hrčke, patuljasti hrčke (kineski prugasti hrčak), Roborovsijevski patuljasti hrčak, ruski hrčak i Campbellov hrčak). Od raznih pasmina najznačajniji su: šareni hrčak, crni zlatni hrčak, čađavi hrčak, satenski hrčak i dr.
Nije dovoljno samo voljeti ili željeti nekog ljubimca. Za početak je potrebno proučiti osnovne karakteristike, životne navike, ali i odrediti stupanj odgovornosti. Sljedeće osobine simbolične su upravo za hrčke, a jedna od njih je da imaju odličan sluh te da imaju sposobnost čuti visoke tonove. Budući da pripadaju skupini glodavaca možemo zaključiti da zbog toga imaju oštre prednje sjekutiće. Ne razlikuju boje, a vid im je jako slab u usporedbi s njuhom koji je na visokom nivou.

 Profesionalci kažu da se muški i ženski hrčci mogu razlikovati, iako nama laicima to zvuči dosta problematično. Kažu da se razlika između muških i ženskih hrčaka određuje prema veličini i smještaju analnog otvora. Kod ženki on je manji i smješten s lijeve strane dok je kod muških on veći i više s desne strane. Za njih je tipično da su samotnjaci, odnosno s njima u kavez ne bi trebali stavljati i druge hrčke. Još jedna zanimljiva informacija kaže da oni većinu svog života provode u nastambama, a izlaze samo kada im se javi potreba za hranom. Za njih je još karakteristično da uvijek skupljaju i spremaju hranu po svim dijelovima kaveza ili nastambe gdje žive. Prilikom niskih temperatura počinju spavati zimski san.

Najveći dio prehrane hrčka trebao bi sadržavati suhu biljnu hranu, a to su: razne žitarice, pahuljice, suncokretove sjemenke i razna sušena hrana. Poslije sušene hrane, u najvećoj količini trebala bi biti svježa hrana poput jabuke, krastavca, mrkve, salata, cikla, bundeva i dr. najmanji postotak hrane trebali bi sačinjavati životinjske bjelančevine poput svježeg sira ili žive hrane.

Hrčku se hrana stavlja u keramičke posudice, dok je vodu najbolje staviti u pojilice, koje se mogu nabaviti u specijalizovanim prodavnicama za kućne ljubimce. lako vlada mišljenje da su glodari isključivo biljojedi, to je samo djelimično tačno. Kupovne mješavine zrnja (suncokret, pšenica, kukuruz) čine glavnu hranu, dok voće, povrće i zeleniš/trave zaokružuju taj jelovnik. Kao izvor bjelančevina, životinji treba povremeno ponuditi krto meso. Povoljna je i industrijski pripremljena hrana za pse, a maslačka, crvene djeteline, korjena repe, raznih trava ljeti i sami možemo pronaći na livadama. 

Smještaj
Kavez za hrčka ne smije da bude manji od 35 x 25 x 20 centimetara. Povoljnije je kad su vratašca s gornje strane i kad se dobro zatvaraju, jer hrčak je vrlo spretan i rado pobjegne. Novonabavljenog hrčka trebalo bi ostaviti dva, dana na miru da se u svom novom kavezu odomaći. Važno je znati da se odrasli zlatni hrčci međusobno ne podnose. Na dno kaveza trebalo bi staviti piljevinu, pijesak ili slamu, a kako hrčak preko dana voli da spava, u kavez bi trebalo staviti i malu, najčešće plastičnu kućicu, koja će mu zamijeniti gnjezdo u prirodi. Hrčci tu često navuku zalihe hrane, a ženka će se okotiti. Kad hrčak, kojeg držimo slobodno u stanu, izgrize namještaj, moramo znati da to nije učinio da nas naljuti, već iz jednostavne potrebe da izbrusi zube. Zato ne zaboravite da u u kavez stavite drvene oblice, zrnastu hranu ili dvopek! Hrčci su životinje koje se mnogo kreću i treba im omogućiti da se izmore: u točku ili bubnju istrčaće se do mile volje. 

Čišćenje
Za razliku od mnogih malih sisara, hrčci uopšte ne smrde. Zato je dovoljno kavez čistiti svakog trećeg do petog dana: zamijeniti staru podlogu novom i oprati hranilicu i pojilicu. Karakteristike
Hrčak je noćna životinja: ako ga uznemirimo preko dana, uskoro ponovo ode da spava. Kao i mnoge druge pustinjske životinje, i zlatni hrčci znaju da zapadnu u obamrlo stanje koje se pogrešno naziva „bolest spavanja“. Takav „ljetnji san“ se javlja pri temperaturi od 21 - 27 stepeni Celzijusa. Kad je hrčak izložen nižoj temperaturi - od 5 stepeni Celzijusa, može da zapadne u „zimski san“. Takvu životinju možemo ponovo da "oživimo" poslije 30 do 60 minuta utopljavanja. Uzrast od dvije godine predstavlja za hrčka već visoku starost. 

Hrčak, koji pripada porodici glodara, jedan je od napopularnijih malenih kućnih ljubimaca širom svijeta. Hrčci su slatke, čiste i zaigrane životinjice o kojima nije teško voditi računa, što ih čini savršenim kućnim ljubimcima za sve uzraste.

Hrčak spava danju, a aktivan je noću. Jedina žalosna stvar je kratak životni vijek, obično požive oko dvije do tri godine, što može biti stresno za vaše mališane jednog dana.Kada nabaviti hrčka
Mladog hrčka možete nabaviti u svako doba godine. Prilikom kupovine važno je paziti da je životinjica umiljata, živahna, sjajne dlake i vedrih očiju. Zdravom hrčku dlaka leži uz tijelo, a koža mu je neobično pokretljiva.

 TAKO SAM VESEO.

Hrčci / hamster /su slatke,nježne, čiste i zaigrane životinjice,učinite ...

HRČAK / HAMSTER /,tako sam malen i mio,pazite me.

HRČAK / HAMSTER /,tako sam malen i mio, a radostan što sam sa Vama.

HRČAK / HAMSTER /,tako sam malen i mio, a radostan što sam sa Vama. 

 Hrčak pripada familiji Muridae iz reda Rodentia.

 Potiču sa Evroazijskog područja gdje naseljavaju pustinje, stepe i riječne pojaseve, a danas se sa uspjehom i ljubavlju odgajaju širom svijeta. Najmanje vrste su veličine oko 5,3 cm i težine oko 100 gr. dok neki od `džinova` dosežu i 34 cm i skoro kilogram težine. Pretežno su biljojedi i hrane se lisnatom hranom, voćem, korjenjem i lišćem mada vole da obrok obogate ponekim insektom ili drugim mesom. Noćne su životinje i rijetko su aktivni tokom dana. U prirodi hrčkova jama često dostiže dubinu do 1,5 m ispod zemlje i sastoji se od više prostorija od kojih je jedna po pravilu namjenjena skladištenju hrane za zimu. Tokom zimskog perioda hibernacije hrčak ne spava dubokim snom već se često budi kako bi se nahranio zalihama, a zanimljivo je da se u tom periodu njegov puls spušta sa uobicajenih 400 do samo 4 otkucaja u minuti.
Zlatni hrčak [podvrsta] je najpoznatiji i njega ćete najčešce vidjeti u prodaji. 

 Igračke za hrčka
Hrčak je po prirodi veoma živahan i pokretljiv pa kavez ili terarijum u kome ga smještate obavezno treba popuniti odgovarajućom opremom koja će mu omogućiti da se igra i da stalno bude u pokretu. Pritom je važno voditi računa i o njegovoj potrebi da na bukvalno svemu oštri zube, pa je najbolje da igračke u kavezu budu plastične a ne drvene.

Jedna od njegovih najomiljenijih igračaka je točak koji se vrti i služi za istrčavanje. Da bi u potpunosti ispunio svoju svrhu, prilikom kupovine provjerite da li je osovina stabilna i da li se pravilno vrti, kako se hrčak ne bi povrijedio ako neplanirano ispadne iz nje. Ako točak počne da škripi nakon nekog vremena, potrebno je da osovinu očistite, podmažete je i nakon toga otklonite višak masti za podmazivanje. Važno je da svi ukućani znaju da se hrčak ne treba uznemiravati dok se igra, jer je tada veoma plašljiv.

Lavirint je još jedna veoma zanimljiva igračka za hrčka u kojoj on neobično puno uživa. Lavirint možete napraviti na veoma jednostavan način tako što ćete na ravnu površinu montirati malene letvice koje obrazuju stazice. Na letvicama ostavite nekoliko šupljina, kroz koje će se hrčak provlačiti. Neke od stazica pretvorite u `slijepe ulice` zatvarajući ih odgovarajućim vratancima. Što ste maštovitiji pri izradi to će vašem ljubimcu igra biti duža i interesantnija. Pomoću ove igračke hrčak će vježbati svoju spretnost i sposobnost da se izvuče iz bezizlaznih situacija baš kao što bi to radio u prirodi gdje ga vrebaju grabljivci.
Sigurno najjednostavnija od svih navedenih igračaka je obična kartonska ili plastična cijev. Njen otvor treba da je dovoljno veliki da životinja može komotno da se provlači kroz nju.
Ovaj ljubimac voli da obitava u čistom ambijentu, a naročito mu smetaju zadimljene prostorije. Ako je smješten u takvom ambijentu, hrčak često oboljeva i živi kraće. 

 ONI SU RADOZNALI. NESTAŠNI PA PAZITE DA NE POBJEGNU:

Ovaj čudnovati glodar kratkog repa i velikih obraza danas je pronašao svoje zasluženo mijesto kao ljubimac u manjim stambenim prostorima. Za porodicu sa odraslom dijecom i zaposlene koji tek u večernjim satima mogu da odvoje par sati sa ljubimcem, hrčak je savršen kućni ljubimac koji se veoma lako pripitomi. Najbolje je da ga ne uzimate u ruke dok se u potpunosti ne navikne na sve ukućane i dok ne zadobijete njegovo puno povjerenje. Ako imate dijete mlađe od 8-9 godina budite na oprezu jer mališani u tom uzrastu nisu dovoljno pažljivi za životinju ovih razmjera. Dijeca ga mogu nesvjesno jače stisnuti ili ispustiti, a to za hrčka može biti fatalno. U večernjim satima hrčka možete pustiti iz kaveza da prošeta, pronjuška i malo se poigra sa vama. Upravo ta igra jača njegovu vezu sa vlasnikom, njegovo samopouzdanje i to može biti pocetak jednog divnog prijateljstva. Ono nažalost u prosjeku traje svega dvije do tri godine, koliki je životni vijek ove životinjice. 

Životni prostor

Hrčak nije životinja koja ima velike prohtijeve. Mirne duše ga možete smjestiti u jednostavan drveni ili metalni kavez ili u veću staklenu posudu. Životni prostor jednog hrčka treba da bude dugačak najmanje 30 cm, širok 25 cm i visok oko 20 cm. Dno pospite suvom travom ili piljevinom. Možete koristiti i zgužvane komade običnog bijelog papira. Nije preporucljivo koristiti novinski papir zbog štamparske boje koja je veoma otrovna za ove majušne glodare. Neophodno je da ovu podlogu mijenjate na svakih 15 dana ili češce. U kavez, kutiju ili staklenu posudu smijestite hranilicu, pojilicu i igračke [vrtešku, male merdevine ili još bolje - budite inventivni pa svom hrčku napravite originalni rekvizit].

Kavez je dovoljno čistiti dva puta tjedno, jer su hrčci vrlo uredne životinjice, ali mjesto na kojem hrčak vrši nuždu treba čistiti svaki dan. 

Ukoliko živi zatvoren, hrčak je sklon gojaznosti, što dalje vodi poremećaju metabolizma i slabljenju imunološkog sistema. U skladu sa starom izrekom ¨Boje spreiječiti nego lijeečiti¨ potrudite se da mu obezbijedite što bolje uslove života. Najjednostavnije riješenje je dobro poznata vrteška. Ove životinje je jednostavno obožavaju i uporno trče na njoj, svakodnevno prelazeći stotine metara. Kao i ostale životinje i hrčak voli da se kreće po što većem prostoru, da otkriva nova mijesta, njuška i istražuje. To mu pruža mogućnost da se razmrda, prouči okruženje i da upozna ljude koji vode brigu o njemu. Sigurno da mu je mnogo zanimljivije da se šeta sobama, nego da trči po vrtešci koja ga nikuda neće odvesti.
Zlatne hrčke možete držati i zajedno u malo većem kavezu, poštujući osnovna pravila združivanja, dva mužjaka i četiri ženke, ili tri mužjaka i šest ženki. Trudne ženke i one sa mladuncima morate odvojiti od drugih odraslih jedinki. Ako proprocija izmedu mužjaka i ženki nije pravilna, često dolazi do konfliktnih situacija, a isto se može dogoditi i ako je teritorija prenaseljena, tj. ako ima previše jedinki na malom prostoru. Prenaseljenost ima i druge ozbiljnije posljedice koje mogu skratiti životni vijek vašeg ljubimca jer je ova životinjica inace nježnog zdravlja. Nabrojaćemo samo neke od njih: povećani nivo stresa, poremećaj u radu polnih organa i žljezda, kao i hormonski poremećaji.
Kavez treba postaviti na mijesto zaklonjeno od direktnih sunčevih zraka, promaje i vlage. 

Jelovnik za hrčka

Karakteristično za hrčka je da u prirodi hranu skuplja i nosi u svojevrsnim `kesicama` unutar usne duplje. Sastavljanje jelovnika za ovu majušnu životinju uopšte ne zahtijeva specijalne sastojke, a ni naročit trud. Osnova hrane su žitarice i biljna hrana uz dodatak koštunjavih plodova koje koriste za temeljno čišcenje i oštrenje zubića koji glodarima rastu tokom cijelog života. Količina naravno mora biti pravilno odmjerena pa će 100g ovog voća zaista potrajati, obzirom na to da im je sasvim dovoljno davati npr. 2-3 oraha ili lješnika na dan. Takođe ih možete hraniti i vrhovima grančica raznih voćki ili klasjem pšenice.

Povremeno u obrok dodajte po jedno kuvano jaje, voće, celer, šargarepu ili zelenu salatu koja za hrčka predstavlja pravu poslasticu. Usitnjene ljuske od kuvanih jaja su dobar izvor kalcijuma i drugih minerala. Kako je hrčak noćna životinja treba ga hraniti jednom dnevno i to uveče.
Klasična šema na koju se možete osloniti pri sastavljanju obroka za odraslog hrčka izgleda ovako: 7g ovsa, 6g suncokreta, 8g crnog hleba, 5g griza, 20ml mlijeka, 5g kuvanog mesa, 10 g šargarepe i kap ribljeg ulja. Obrok za mladunca ćete dobiti ako prepolovite gore navedene količine.
Osim ove hrane Vaš ljubimac će se uvek obradovati raznovrsnim kašama, makaronama, sitnom mesu i drugim [odgovarajućim] ostacima sa vaše trpeze. Pritom vodite računa - ne smije Vas zavesti njegova proždrljivost koja se može izražavati i u pogledu količine i broja obroka. Uvijek imajte na umu da je hrčak prije svega biljojed i da mu najviše prijaju žitarice i voće, pa mu, ukoliko želite da dugo živi i uveseljava Vas svojim prisustvom, obezbedijite zdravu i uravnoteženu ishranu. 

ZAMORCI / Guinea Pig / - ŽIVAHNI I RADOZNALI LJUBIMCI.

Degu ( poznat kao čileanska vjeverica),ljubimac za preporuku.

Degu ( poznat kao čileanska vjeverica),ljubimac za preporuku.

Degu ( poznat kao čileanska vjeverica) zapravo uopšte ne spada u vjeverice. Degu je glodar (Rhodent) iz reda Caviomorpha, potiče sa  zapadnih padina Anda, u centralnom Čileu u Južnoj Americi. To je veom društven sisar, boljojed koji se gnjezdi u jazbinama i aktivan je tokom dana (za razliku od činčile koja je budna noću). Iako živu u jazbini u prirodi, degu ne provodi svo vrijeme pod zemljom, već samo dio.Čileanske vjeverice su veličine otvorenog dlana odrasle osobe i imaju braon krzno, svetli stomačić i prstenove oko očiju i narandžaste zube. Rep im je srednje dužine, sa dužom, oštrom dlakom na kraju repa.

On je rođak činčile.

Ovo malo simpatično stvorenje je ime dobilo po latinskom nazivu Octodon degus. “Octodon” je latinski naziv za 8 zuba (octo – 8, dens – zubi), a “degus” , od latinskog “degusto”, okusiti.Iako su čileanske vjeverice (degui) prirodno braon boje, uzgajivači su kombinacijom dominantnih i recesivnih gena dobili jedinke različitih boja. Tako se degui mogu naći u svim nijansama sive, boje pijeska, pa čak i skoro bijele ili crne boje. Neki primjerci imaju šare po sebi i veoma su rijetki.Degu ima kompleksan vokalni repertoar, za komunikaciju. Prema nekim istraživanjima, koristi oko 15 različitih zvukova. Ovi mali glodari ne trpe šećer u većim količinama, skloni su dijabetesu, pa su u Evropu i SAD prvo donošeni kao životinje na kojima su se vršila istraživanja vezana za dijabetes. Sredinom 20 vijeka, postali su kućni ljubimci.Degu živi od 5 do 9 godina.Težina odraslog degua: 220 – 250g.

Po prirodi, degui se vrlo društvene i radoznale životinjice. Vole društvo, a obradovaće se svakoj novoj igrački koju mu date. Ponekad, kad je uplašen, sakrije se na bezbijedno mijesto ili se ukoči. Ali, uvijek pobijedi radoznaost, pa strah nestane. Veoma su aktivni tokom dana, non stop se igraju. Vole da se penju po granama i skaču visoko. Brzo se kreću i uspeju da se uvuku u jako malo rupu. Vole da kopaju, pa ako imaju priliku sakriće hranu u rupu koju su iskopali u drvetu ili pijesku. U prorodnim uslovima degu zubićima i prednjim šapicama kopa jazbinu u koju voli da se uvlači ili tamo da krije hranu. Može da pokuša da iskopa vaš pod ili dio namještaja, to je njegov prirodni instikt.Degui vole topla i mračna mijesta, nemojte da se iznenadite ako vam se zavuče u rukav. 

Ukoliko nemaju društvo mogu postati depresivni, bez obzira na brigu i ljubav vlasnika. Najbolje je imati dva degua istog pola, a najbolje se slažu dvije ženke, odnosno degui iz istog legla. Ukoliko imate više degua, u kavezu držite po jednog mužjaka jer je i u prirodi samo jedan mužjak vođa kolonije, inače može doći do tuče. Ukoliko dovodite drugog degua nakon što se prvi već odomaćio, upoznajte ih postupno. Pregradite kavez ili stavite kavez do kaveza da se upoznaju prije nego što počnu da žive zajedno. Pazite da ne zanemarujete prvog degua jer će postati ljubomoran na novog. Degui se dobro slažu s kunićima, činčilama i morskim prasićima, ali prvo im dajte vremena da se upoznaju na distanci. 

Degui ispuštaju razne zvuke i tako komuniciraju.Ova mala stvorenja nisu, kao većina glodara, noćne životinje. Spavaju noću, a aktivni su tokom većeg dijela dana. Degu spava noću, ali ima veoma kratke cikluse spavanja – po 15 minuta. Najaktivniji su ujutru i kasnije uveče. Popodne malo odspavaju. Skoro sve što može da ponese iz prostorije hvatajući zubićima, naćiće se u njegovom kavezu. Najviše voli da skuplja parčiće kartona i papira koje sitni da bi napravio gnjezdo. Veoma je zabavno gledati kako se trudi da ponese neki njemu interesantan predmet iako nailazi na prepreke, na primjer stepenice. Degu ne odustaje lako, trudi se dok ne uspije u svojoj namjeri.Degu sve glođe, to mu je važna navika jer je potrebno da mu zubi ostanu kratki i oštri. Zubi glodara stalno rastu, i ako se ne troše prerastu u vilici i životinja više ne može da otvori usta ni da jede.

Obično su prijateljski raspoloženi i prema drugim deguima i prema ljudima. Ako mu pružite prst, može se desiti da vas gricne, ali to nije iz agresije već iz radoznalosti. Možete ga naučiti da to ne radi, tako što ćete ga tada nježno tapnuti po nosu. Ipak, zubi su mu veoma oštri i može da vas povrijedi ako niste pažljivi.Degu se brzo navikava na vlasnike i kavez. Ako ih redovno hranite rukom, oni će se brzo privići na vas i vaš miris. Ne voli mnogo da se uzima u ruke i nije ga lako uzeti jer je veoma brz. Imajte na umu da nikada neće postati pitom kao morsko prase, jer je previše živahan. Degu svakako nije životinjica pogodna za maženje.

U početku će vaš degu biti prilično stidljiv. Pustite ga da se prilagodi na novi prostor, zvukove i mirise. Polagano se približavajte kavezu da ga ne uplašite. Kako su izuzetno radoznale životinje, same će vam prići ako im ponudite neku poslasticu. Nemojte ih pokušati zgrabiti, ruku lagano stavite u kavez, ponudite poslasticu i degu će se sam iz znatiželje popeti. Ubrzo će sam da počne da se penje na vaše ruke i ramena i istraživati vas.

Puštajte ga redovno iz kaveza i igrajte se s njim, ali ga nemojte ostavljati bez nadzora, kako ne bi pregrizao električne kablove. Koliko će vaš degu biti pitom i raspoložen za komunikaciju, zavisi od njegovog temperamenta.Degua nikada nemojte uzimati za rep, jer može da se otkine. To je prirodna odbrana ovih životinjica protiv predatora. Rana zaraste za par nedjelja, ali rep više nikada ne naraste. Najbolje je da deguu pružite otvoren dlan i on ce sam da se popne, ako želi.Degu se kupa u posebnom pijesku kao i činčila. Nabavlja se u prodavnicama za kućne ljubimce. Nemojte koristiti drugi pijesak jer degu u njemu može da se povrijedi. Pijesak mu možete u nekoj staklenoj posudici postavljati u kavez jednom u par dana, a možete ga i držati stalno unutra. U ovom drugom slučaju, pijesak može da postane WC, pa ga morate redovno prosijavati.

Kavez je mijesto gdje degu provodi najviše vremena, pa bi trebalo da je što veći. Preporučuje se da mude minimalnih dimezija 70 x 70 (do100) x 44cm. U takvom kavezu možete da čuvate najviše dvije jedinke. Kavez treba da bude od žice ili stakla (plastika i drvo se ne preporučuju jer će ih degu pregristi), sa dnom koji može da se izvlači radi lakšeg čišćenja. Trebalo bi da u okviru kaveza postavite nivoe za skakutanje i kućicu u kojo će imati mir. Degu u divljini živi u jazbini, pa će mu kućica zamijeniti prirodni dom. Ako je na dnu kaveza rešetka, pospite ga steljom kako se degu ne bi povredio. Idealan kavez trebalo bi da ima nekoliko nivoa. Uz posudu za hranu i vodu, u kavez stavite i posudu s pijeskom za kupanje. Biće vam zahvalni ako u kavez stavite veliki metalni točak za vježbanje. Degu dnevno prosječno pretrči na njemu oko 4,5km. U kavez mu stavite grane, glinene predmete, kamenje, krpene igračke i slične predmete koji mogu da im služe za igru. Izbjegavajte plastične predmete. Odlično služi parče debelog kanapa od kog možete napraviti krug i zakačiti ga na kavez, tako da degu može da se penje na njega i ljulja kao na ljuljšci. 

Degu ipak najviše voli da se zanima sa običnom kartonskom tubom, koju možete lako naći (npr. ambalaža od bombona...). Postavite kavez na mirno mijesto, bez buke, dima, direktne sunčeve svijetlosti i promaje.

Ishrana

Degui su biljojedi. Jedu gotovu miješanu, suvhu hranu za degue i sijeno i sviježu vodu. Jedu i kupovne pelate, voće i povrće (brokoli, crvena paprika...), a jednom do dva puta nedjeljno, ponudite im i kukuruz. Sijeno treba da im je uvijek na raspolaganju i veoma im je bitno zbog vlakana. Najbolje sijeno je livadsko, treba da bude braon boje, a ne zeleno.Odraslom deguu je dovoljno 10g čvrste hrane (pelata) dnevno, što zadovoljava njihove nutritivne potrebe, a da se ne goje. Ako im stalno nudite takvu hranu, oni će je konstantno jesti i izbjegavaće sijeno, što nije dobro za njih.Nemojte im davati hranu za činčile i zečeve, jer ona sadrži sušeno voće što deguu nije dozvoljeno u ishrani. Kako su skloni dijabetesu, ne bi se smijeli debljati, pa budite pažljivi sa poslasticama i s voćem koje ima dosta šećera (kruška, grožđe, orašasti plodovi, suho voće). Dajte im i vitamine i mineralni kamen. U kavez im stavite i grane od voćaka kako bi na njima trošili zube. Ukoliko imate i druge glodare, pazite da degu ne jede njihovu hranu, jer bi za njega mogla da bude štetna.

Degui (čileanske vjeverice) su inteligentna stvorenja, prema istraživanjima inteligentnije su od pacova i morskog praseta. Možete ih naučiti nekoliko osnovnih komandi: da se odazovu na ime, da sami ulaze i izlaze iz kućice na komandu, da se popnu na ruku, kad ih pozovete. Cilj treninga je da degu stekne vaše povjerenje. Proces učenja zasniva se na sistemu vaše pozitivne i negativne reakcije na njegove postupke. Pozitivna reakcija znači nagrada za željeno ponašanje. To može da bude neka omiljena poslastica jer to njega najviše raduje, a možete i samo da ga pomazite po stomačiću.  

  Degu je zdrav kada:
- kreće se brzo i hitro
- znatiželjan je, aktivan i ima dobar apetit
- ima gusto krzno i bistre oči
- nema poteškoća sa disanjem
- nema promjene u boji i konzistenciji izmeta
- nema nikakve vidljive otoke i povrede. Degu najčešće boluje od dijabetesa. Trebalo bi svakog mjeseca da provjeravate njegovu težinu i da li se mijenja količina vode koju popije. To će vam, pored promijena u ponašanju,  biti najbolji pokazatelj da nešto nije u redu.