DEGU / Čileanska vjeverica /- izrazito društvene i predivne životinjice.

DEGU / Čileanska vjeverica /- izrazito društvene i predivne životinjice.

Degu ima svijetlo smeđu boju dlake, njegov rep čini i 1/ 3 pa čak i 2/3 njegove ukupne dužine tijela. Kada hodaju rep drže uspravno, a kada se penju njime se služe za održavanje ravnoteže.
Neki ljudi ga povezuju sa činčilama sa kojom su u srodstvu. Ponašanjem su slične vjevericama i iz tog razloga ih nazivaju „ Čileanska vjeverica „.
Oni su izrazito društvene životinje, u prirodi žive u skupinama pa ako se odlučite imati degua kao kućnog ljubimca obavezno mu nabavite društvo.
U suprotnom moglo bi de desiti da od te izrazito vesele životinjice postane depresivna, tužna čak i agresivna, bez obzira na vašu angažiranost oko nje. Najbolje je držati dvije ženke u jednom kavezu, a ako želite priključiti i mužjaka veselom društvu nabavite samo jednog. Ne stavljajte dva mužjaka u isti kavez jer će se životinje potući.

Najbolja nastamba za degua je kavez i to onaj na više nivoa. Kavez je bolji od terarija zbog bolje ventilacije, a i može se lakše penjati i kretati. Kod kaveza posebnu pažnju treba obratiti na dno koje ne smije biti od plastike jer će ga ubrzo uništiti, najbolji je rešetkasti pod na kojem je stelja koja će spriječiti nastanak ozljeda nogu. Za razliku od ostalih glodavaca koji ne trebaju velike kaveze , degui bi trebali imati kavez minimalno ove veličine 100 x 60 x 60 cm. Osim posude za hranu i vodu, ove životinje trebaju i puno ostalog sadržaja pa kavez popunite kotačem( čiji promjer ne bi smio biti manji od 25 cm, u protivnom neće moći trčati), granama ( na kojima se mogu penjati), igračke i sl. Osim kotača pravo veselje će im biti kupanje u pijesku, pa u kavez stavite posudicu sa pijeskom 2-3 puta tjedno po 20 minuta. Kupanje u pijesku im je pravo veselje, ali im služi i za čićenje krzna.

Vrlo je važna ispravna ishrana, oni su biljojedi i nije im potrebna nikakav animalni nadomjestak u ishrani. Najbolje bi bilo kupovati gotovu hranu za degue i sijeno, koju možete kupiti u specijaliziranim trgovinama. U njegovoj ishrani ne bi smjelo biti puno šećera,masti i ugljikohidrata, vlasnici često ne znaju za ovu činjenicu pa nesvijesno štete svom ljubicu.
Kod ostalih dodataka prehrani treba biti oprezan zbog toga što možete izazvati bolest sličnu diabetesu. Orasi i lješnjaci su zabranjeni, ali možete mu davati povrće i voće koje ne sadrži velike količine šećera. U kavez stavite još nešto na
čemu bi mogao trošiti svoje zubiće kako bi se normalno trošili npr. grančice.
Kod degua postoji jedna zanimljiva stvar , a to je njihov rep. Nikada ne primajte degua za rep jer će ga odbaciti. Odbacivanje repa je prirodna pojava, a dešava se kada se osjeća ugrožen. Kada degu odbaci svoj rep ostati će krvava rana koja će sa vremenom zarasti. U većini slučajeva desi se da odbaci trećinu ili čak pola repa koji nikada više neće narasti.
Kako su izrazito aktivni primjetiti ćete da su i komunikativni. Degu ima veliki spektar zvukova koje koriste.

KARAKTERISTIKE DEGUA
- za razliku od ostalih glodavaca aktivan je danju, najviše ujutro i poslijepodne
- životni vijek 5-8 godina
- normalna tjelesna temperatura 37.9 C
- graviditet im traje 90 dana, mlade bi trebalo odvojiti od roditelja sa 5-6 tjedana kako se ne bi međusobno parili. Zanimljivost kod ženke degua je da može ostai skotna 24 sata nakon poroda. Preporučljivo je da nakon poroda na par dana odvojite mužjaka od ženke kako bi izbjegli ovu situaciju, te da ženka može bez stresa othraniti mladunčad. 

Degu je inteligentan i simpatičan glodavac, vrlo živahan. Znatiželjan je, veseo i dobroćudan. Obožava penjanje, brzo trči i visoko skače, pa ponašanjem podsjeća na vjevericu. Glasa se na puno načina, ovisno o situaciji. Zbog svoje radoznalosti, inteligencije i društvenosti, degu se vrlo lako privikava na ljudsko okruženje. Ako se radi s njima, lako će naučiti raznorazne "trikove". Mogu se odazvati na "poziv", ali mnogo više motivacije pokazuju na šuškanje vrećice s hranom. Također dosta dobro razumiju gestikulaciju, tako da im se da objasniti kada se očekuje od njih da uđu u kavez, vrate se u sobu, popnu u krilo i slično. Ono što im daje poseban šarm je njihova svojeglavost i neovisnost. Vještinu krađe, npr. slatkiša, dovedu do savršenstva. degu_stojiZnaju po desetak minuta sjediti na stolu i čekati da okrenete glavu i u tom trenu ugrabiti nešto sa stola. Druga taktika koju primjenjuju je "žicanje".
Znaju skočiti u krilo, stati na stražnje noge i ostati u toj pozi dok god ne dobiju nešto za jesti.
Za razliku od mnogih životinja, degui nemaju običaj gristi, čak niti kada su uplašeni. Znaju grickati čovjeka iz znatiželje, ali vrlo nježno, bez namjere da ozljede.

Porijeklo:

Domovina degua su Čileanske Ande. Kako degui imaju smanjenu mogućnost probavljanja šećera, te su iznimno skloni dijabetesu, u Sjevernu Ameriku i Europu prvotno su dovezeni kao životinje na kojoj su se vršila ispitivanja vezana uz dijabetes. Sredinom 20. st. počeli su se držati kao kućni ljubimci.Smještaj i njega:

Degu zahtijeva veći kavez od ostalih glodavaca (idealno min. 100 x 60 x 60 cm).
Kavez bi trebao biti od žice ili stakla, jer plastiku lako pregrizu. Ukoliko je na dnu kaveza rešetka, obilno ga treba posipati steljom kako se ne bi ozlijedili. Idealan kavez trebao bi imati nekoliko nivoa. Uz posudu za hranu i vodu, u kavez stavite i posudu s pijeskom za kupanje. Biti će vam zahvalni ako u kavez stavite veliki kotač za trčanje, grane, kamenje, glinene vaze, igračke i slične predmete koji će im služiti za igru i razonodu. Postavite kavez na mirno mjesto, bez buke, dima od cigareta, direktnog sunčevog svjetla ili propuha.
Voda im škodi krznu i koži, tako da ih se ne smije prati. Nekoliko puta tjedno treba im dati posudicu s pijeskom za činčile, u kojem će se okupati.
Uz pravilnu njegu i prehranu, degu može doživjeti i preko 6 godina.

Kako pripitomiti degua: Neko vrijeme će vaš degu biti uplašen i sramežljiv. Pustite ga da se prilagodi na novi prostor, zvukove i mirise. Polagano se približavajte kavezu - bez naglih kretnji. Kako su degui iznimno znatiželjne životinje, sami će vam prići ako im ponudite kakvu poslasticu. Nemojte ih pokušati zgrabiti - ruku lagano stavite u kavez, ponudite poslasticu i degu će se sam iz znatiželje popeti. Ubrzo će se sam početi penjati na vaše ruke i ramena i istraživati vas. degu_u_ruciDegue nikad ne treba pokušati uhvatiti odozgo. U prirodi, njihov glavni predator su ptice, tako da će takvu kretnju "iz zraka" instinktivno shvatiti kao prijetnju i pobjeći. Najbolje je pustiti degua da se sam popne na ruku, a ako to ne ide, nježno ga podignite od ispod. Također, degui ne vole kada ih se drži zatvorene u ruci. Najbolje ih je držati na otvorenom dlanu i pustiti da se slobodno smjeste ili šeću kako im paše.

Često se vole zavući u rukav. Ako nepravilno držite degua, on vas može ogrepsti jer ima iznimno oštre nokte. Kod nepravilnog držanja, degu se uplaši da će pasti i počne se penjati. Puštajte ih redovito i igrajte se s njima, ali ih nemojte ostaviti bez nadzora, kako ne bi pregrizli električne kablove.

Koliko će vaš degu biti pitom i voljan za komunikacijom, ovisi i o njegovu karakteru.
S vremenom će vam vaš degu potpuno vjerovati, neke će ukućane tek podnositi, dok će nepoznatim ljudima pristupati vrlo oprezno, s dozom straha. Nikako ga ne pokušavajte povlačiti za rep! Degui imaju karakterističan rep koji odbacuju kada smatraju da su ugroženi.

Prehrana:

Degui su biljojedi. Jedu gotovu hranu za degue te sijeno, koje im cijelo vrijeme treba biti na raspolaganju, kao i svježa voda. Jedu i voće i povrće, a 1-2 puta tjedno ponudite im i kukuruz. Kako su skloni dijabetesu, ne bi se smjeli udebljati, pa stoga budite pažljivi s poslasticama i s voćem koje ima veliki udio šećera (kruška, grožđe, orašasti plodovi, suho voće). Ponudite im i vitamine, te mineralni kamen. U kavez im stavite i grane od voćaka kako bi na njima trošili zube. Ukoliko imate i druge glodavce, pazite da degu ne jede njihovu hranu, jer bi za njega mogla biti štetna.

Zdravlje:

Ukoliko primjetite da je vaš degu apatičan, smanjila mu se težina ili ima proljev, ima zamućene oči, odmah posjetite veterinara.

Degu je zdrav kad:

- kreće se brzo i hitro
- znatiželjan je, aktivan i ima dobar apetit
- ima gusto krzno i bistre oči
- nema poteškoća s disanjem
- nema promjene u boji i konzistenciji izmeta
- nema nikakve vidljive otekline i povrede

Razmnožavanje

Degui sazrijevaju sa 6 do 9 mjeseci (ženke), te 12 mjeseci (mužjaci). Ponekad ženke mogu ostati skotne već sa 6 tjedana starosti. Nakon 90-93 dana nakon parenja, izlegu se 4-6 mladunca. Mladunci na svijet dolaze već prekriveni krznom, sa zubima, te otvorenih očiju, a nakon vrlo kratkog vremena će i hodati. Nakon 5-6 tjedana mladunci su potpuno samostalni.

KUPANJE-KOJA RADOST.

HVALA NA PAŽNJI.

SVE O KUĆNIM LJUBIMCIMA NA MOJIM BLOGOVIMA I  You  Tube 

Ljubav Stara

 

Kanadske vjeverice (chipmunk),MALECKI prekrasni ljubimci.

Kanadske vjeverice (chipmunk), prekrasni ljubimci.

 Kanadska vjeverica potječe iz travnatih prerija SAD-a, Azije i Kanade. Naraste oko 25 centimetara. Životni vijek im je između 5-8 godina, a žive u podzemnim rovovima blizu stijenja, srušenih debala ili ograda. Tipične su im obrazne vrečice za spremanje hrane, koje ispunjene mogu doseći veličinu cijele vjeveričine glave. Niz leđa im se pruža nekoliko crnih pruga. Postoji jako puno vrsta, a neke od njih jako je teško razlikovati. Nisu ljubimci koji se mogu u potpunosti pripitomiti, neće spavati u ruci i maziti se, jednostavno prehiperaktivni su. Ali zbog toga nisu ništa manje dobri ljubimci, niti su manje zabavni.

Potrebno im je pružiti jako puno ljubavi, vremena i strpljenja da bi se lakše i brže priviknuli na vlasnika. Najprikladnije je nabaviti mladu vjevericu koja je uzgojene u zatočeništvu. Potreban im je prilično veliki kavez, no isto tako voli boraviti - kao i drugi kućni ljubimci - izvan kaveza.

Neke vjeverice vole društvo, a neke u određeno doba godine počnu izbjegavati društvo, kao što je vjerovatno slučaj sa Vašom vjevericom i to Vam poručuje na način da Vas grize, tim više što je glodavac. Ako Vas pokuša ugristi pokušajte je odvratiti na način da je polagano lupkate po nosu. Vjevericu su jako znatiželjna bića, pa na neki način "grickanje" Vaše ruke može biti samo znak istraživanja. Najčešće su takve radnje instiktivne, a mogu biti i jedna od refleksnih reakcija. Svaki Vaš pokret može iznenaditi Vašu vjevericu i predstavljati neku vrstu stresa, pa grize vlasnika da bi se stresa oslobodila.


Ako je Vaš ljubimac zaigran, uzima hranu i vodu nemate razloga za zabrinutost. Svakako joj ponudite nešto od pribora za glodanje, vjerojatno će nešto od toga prihvatiti.

Svakako možete posjetiti svoga veterinara kako biste isključili mogućnost problematike usne šupljine ili zubala.

Kanadska vjeverica (Chipmunks) je glodavac koji je dosta zastupljen kao kućni ljubimac. Vrlo su živahna, umiljata i društvena stvorenja. Krase ih tri prugice na leđima. Kanadska vjeverica potječe iz travnatih područja SAD-a, Azije i Kanade. Pripada porodici glodavaca Sciuridae od kojih je poznato 262 vrste koje su rasprostranjene širom Sjeverne i Južne Amerike, Azije i Afrike.  Mogu narasti do 25 centimetara, a rep im je dugačak od 10 do 15 cm. Žive u prosjeku od pet do deset godina, a ženke najčešće nadžive mužjake za nekoliko godina.

Strpljenje, vrijeme i ljubav su bitne stvari koje trebate imati da bi se lakše i brže naviknule na vlasnika. Najprikladnije je nabaviti mladu vjevericu. Potreban im je prilično veliki kavez, ali vole boraviti i van kaveza, naravno tek nakon perioda prilagođavanja na život s ljudima.
Kao i u prirodi, pri držanju ovih ljubimaca potrebno je osigurati im optimalne uvjete koji su što sličniji njihovim uvjetima u prirodi.


Pored većeg kaveza potrebna je kućica u kojoj će spavati, sakrivati se i spremati hranu. Vjeverici možete osigurati i tunelčiće te imitacije gnjezda i debla. U kavez možete staviti i neki od komadića odjeće  koja ima vaš miris. Nepoznati mirisi izazivaju nesigurnost i stres, što može dovesti i do odbacivanja mladunaca. Razmještaj predmeta u kavezu mijenjajte prema potrebi jer se vjeverice brzo zasite i postane im dosadno.



S puštanjem vjeverice iz kaveza treba početi tek kada prođe period prilagođavanja. I tada, nikada bez nadzora. Kanadske vjeverice su vrlo brze i lako vam mogu pobjeći, ako ne zatvorite prozore. Mogu skočiti vrlo visoko i brzo se penju. Ako imate veću terasu u stanu, možete je i tu smjestiti. Kanadske vjeverice su vrlo radoznala bića, i moraju svugdje zaviriti. Dok nešto budete radili, budite sigurni da će vaša vjeverica doći vidjeti što se događa. Pripitomljavanje je najlakše uz pomoć hrane. Važno je da budete stpljivi i veoma pažljivi prema ovim ljupkim bićima.

Vjeverice obavezno moraju imati stalno dostupnu vodu, pa je najbolje postaviti pojilice. Vodu u pojilici mijenjajte svakodnevno. Vjeverice vole skladištiti hranu i imati svoje tajno skrovište.


ISHRANA
Kao osnovnu ishranu možete koristiti specijalnu hranu namijenjenu njima, koju možete pronaći u HOP specijaliziranoj trgovini. Pored te hrane, možete im davati sjemenke suncokreta (one su dosta kalorične, ali ih možete davati povremeno kao posebnu nagradu), lješnjake, orahe, sušeno voće, kikiriki u ljusci, voće – jabuku, krušku, bananu, jagode, ananas, trešnje, višnje i sl.Voće mora biti oljušteno i bez koštica. Nikada im nemojte davati bademe, jer su smrtonosni za kanadske vjeverice. Nemojte im davati niti granuliranu hranu za pse i mačke. Bitno je da ih ne hranite jednolično i ne pretjerujte sa slatkišima.

RAZMNOŽAVANJE
Vjeverice su sposobne za razmnožavanje poslije godinu dana. Pare se dva puta godišnje, jednom oko veljače i ožujka, a drugi put oko listopada i studenoga. Tada ženka zove mužjaka specifičnim zvukom sličnom riječima „čip, čip“. Često se događa da ženka poslije parenja grize mužjaka kada god joj priđe. Isto tako, ako mužjak ostane sa ženkom u kavezu ona u strahu može izgaziti mlade u gnijezdu i zato ga obavezno treba maknuti iz kaveza u kojem je ženka. Ženka nosi oko 30 dana, ali je i dalje vrlo aktivna. Povlači se u kućicu na dan okota.
Kada se vjeverica okoti, nemojte je uznemiravati.
Vjeverica okoti od 3 do 8 mladih. Mladunčad izlazi iz kućice poslije 35 dana. Mladi koji dolaze na svijet teški su oko 3,40 g i rađaju se bez krzna, a oči i uši su im zatvorene (oči im se otvaraju nakon nekoliko tjedana). Sa 40. dana starosti, pomladak postiže 70% veličine odrasle jedinke i postepeno izlaze iz gnijezda. U prvim danima po izlasku iz gnijezda, majka ih usmjerava i pazi na njih. Nakon tog perioda, pomladak se osamostaljuje i spreman je za samostalan život. Između 10. -12. dana pojavljuju se pruge karakteristične za kanadske vjeverice.

 JA SAM MALECKA.

Zamorčić / Guinea pigs /, dugovječni simpatični glodavac.

Zamorčić / Guinea pigs /, dugovječni simpatični glodavac.

Zamorac je glodavac koji pripada obitelji Caviidae i razredu Cavia. Sveukupno je poznato devet vrsta zamoraca, a najpoznatiji je Cavia porcellus ili obični zamorčić. Poznat je i pod nazivom guinea pig ili cavy, a predak mu je Cavia cutleri, koji još uvijek živi na travnatim površinama Južne Amerike.
Poznato je da su još davno u prošlosti plemena Inka uzgajali zamorčiće za jelo, ali ih uzgajali i kao ljubimce za zabavu. Danas su najpoznatiji engleski zamorac koji ima kratku i sjajnu dlaku; paragvajski zamorac duge dlake ;argentinski zamorac kratke i grube dlake.

U njihovoj prehrani vitamin C igra jako bitnu ulogu. Za razliku od drugih životinja, zamorac nema sposobnost sintetiziranja ovog vitamina u organizmu, te ga mora dobivati u hrani. Osim vitaminskih pripravaka u hrani, danas večina premium hrana ima izbalansiranu količinu C vitamina u svom sastavu.

Zamorčić je dužine između 26 i 36 cm. Težina odraslih jedinki se kreče između 700 i 1200 grama. Ženka nekoliko puta godišnje okoti nekoliko mladih. Idealno bi bilo da ženka prvi okot ima do osmog mjeseca starosti. Kasnije, zbog okoštavanja kostiju zdjelice, može doći do komplikacija pri porodu, pa i do uginuća životinje.
 
Graviditet traje od 59 do 72 dana. Mladi se okote otvorenih očiju, obrasli su dlakom i već nakon 3 dana starosti počinju jesti svježu hranu. Majka ih doji oko dva tjedna i brižljivo čuva od nasrtljivog oca. Nakon šest tjedana mladunci su i sami spolno zreli, iako im se ne bi trebalo dopustiti da se tako mladi razmnožavaju.
Najbolje ih je držati u kavezima dimenzije 60 X 80 cm dužine i 35-50 cm visine. Na dno se stavi piljevina ili sijeno. Kavez je potrebno čistiti svakih par dana zbog sklonosti zamorčića oboljenju od alergijskog dermatitisa. Alergijski dermatitis se karakterizira češanjem, ranama po koži i opadanjem dlake. U kavez se obvezno stavi kučica u kojoj zamorčić spava.
Zamorčić dnevno pojede oko 10 do 20 g tvrde i 40 do 70 g sočne hrane. Suhu je hranu najbolje kupiti u zoo dučanima kao posebnu mješavinu zrnate hrane kojoj obvezno mora biti dodan C vitamin. Od sočne hrane jedu travu, maslačak, salatu, mrkvu, špinat, jabuku, krušku itd. Sijeno im treba biti uvijek dostupno jer im je ono potrebno za normalnu probavu. Uz idealne uvjete života, njegu i hranu, zamorac može doživjeti starost od oko osam godina.

Za razliku od večine drugih glodavaca koji su najaktivniji noću, zamorac je više dnevna životinja. Idealan je kućni ljubimac.

 Zamorčići su idealni kućni ljubimci za djecu. Ponekad su razdražljivi, ali rijetko će ogrepsti ili ugristi vlasnika. Znatiželjni su, druželjubivi i komunikativni. Životni vijek zamorčića je 4 - 8 godina,OVISNO O BRIZI VLASNIKA I NAČINU ŽIVOTA KOJI MU PRIUŠTI.Zamorčići su prilično aktivni te zahtijevaju mnogo prostora.

Mjesto na kojem će zamorčić prebivati mora biti zaštićeno od kiše, sunca i hladnoga vjetra, propuha i naglih promjena temperature. Prilikom izbora kaveza moramo paziti da površinom nije manji od 120 x 60 cm te niži od 50 cm. Naravno, ukoliko je zamorčića više, potreban je veći kavez. Ako je kavez manji, zamorčića moramo češće puštati u šetnju po stanu ili nekom vanjskom dobro ograđenom i zaštićenom prostoru. Zamorčić će se osjećati sigurnije ukoliko je njegov kavez na povišenom mjestu. U samom kavezu potrebno je osigurati mjesto za spavanje, vodu, posudicu za hranjenje te slobodno kretanje. Dno kaveza treba biti posuto steljom koja se treba svakodnevno čistiti kako bi se izbjegli neugodni mirisi te pojava bolesti. Bilo bi poželjno da zamorčić svaki dan može izaći iz kaveza, ali se treba obratiti posebna pažnja kako ne bi imao prilike grickati električne kablove ili otrovne biljke.

 Prvi dan u novoj sredini zamorčić će biti plašljiv i suzdržan. Prije nego što ga pokušate staviti u ruke, važno je s njim nekoliko dana "razgovarati". Nakon toga mu ponudite slasni zalogajčić iz ruke i kada vidite da više nije plašljiv, uz mirno pričanje uzmite ga u ruke i mazite. Tako ćete zadobiti njegovu naklonost. Nakon toga će vam iz znatiželje i sam dolaziti u ruke.

 Zamorčići su biljojedi. Suho sijeno je baza njihove prehrane, pa stoga uvijek mora biti dostupno. Uz sijeno, u posudici treba imati stalno mješavinu sjemenja za zamorčiće te svakodnevno svježe voće i povrće. Kako su veliki izjelice, treba paziti na količine hrane koju im dajete kako ne bi došlo do pretjerane težine. Količina gotove hrane za zamorce bila bi 1 žlica dnevno. Za prehranu zamorčiću možemo ponuditi: špinat, celer, rajčicu, mrkvu, papriku, krastavac, jabuku, dinju, breskve, grožđe, jagode, kruške, travu (s nezagađenih površina, nikako uz ceste), list maslačka.

Zdrav zamorčić ima bistre oči, suhu njuškicu te uredno i sjajno krzno. Nokti i zubi se redovito trebaju kontrolirati. Probleme sa češanjem, svrabom, gubitkom dlake ili bilo kojom promjenom izgleda ili ponašanja mora rješavati veterinar. Dugodlaki zamorčići se trebaju redovito češljati kako bi im dlaka bila u što boljem stanju, da se ne bi petljala, a ako primjetimo da dužina dlake smeta zamorčiću prilikom kretanja ili se previše prlja kod obavljanja nužde, moramo je odrezati.Zamorčić je zdrav kada:
- Živahan je i ima dobar apetit
- Oči mu nisu suzne i krmeljave
- Zubići i nokti mu nisu predugački
- Ima suh nosić
- Dlaka je sjajna i miriši na svježe sijeno ili slamu
- Nema otekline ili vidljive povrede

 Mužjaci su spremni za parenje sa 60 dana, a ženke s 28 - 35 dana. Trudnoća traje 59 - 72 dana, a na svijet dolazi od 2 - 5 zamorčića. Čim se izlegu, zamorčići imaju otvorene oči i dlaku. Sišu 2 - 3 tjedna. Ako se odlučite pariti ženkice morate to učiniti dok su mlađe (od 6 mjeseci do godinu dana starosti).Zamorčići vole društvo i bilo bi idealno da su u kavezu najmanje dvoje. Najlakše je kad ih nabavite dok su maleni. Zamorčići postaju agresivni ako ima više mužjaka blizu ženki. Sam mužjak može bez problema prebivati sam s drugim mužjakom ili ženkom, ali privikavanje je lakše ako odrastaju od malena zajedno ili se kasnije moraju pomalo privikavati jedno na drugo. Ukoliko je mužjak kastriran, dozvoljene su sve kombinacije. Zajednički život zamorčića i kunića nije idealan zbog razlika u ponašanju.